Sandra Fajfrić - Kolaković: Od Medicinara do selektorske klupe Srbije

Sep 25, 2026 - 13:13
Ažurirano: 11 časova pre
0 4
Sandra Fajfrić - Kolaković: Od Medicinara do selektorske klupe Srbije
Sandra Fajfrić - Kolaković: Od Medicinara do selektorske klupe Srbije

Jedna od najuspešnijih rukometašica Medicinara, osvajačica Lige šampiona, nosilac nacionalnog priznanja i nekadašnja reprezentativka danas je na novom velikom izazovu  - predvodi žensku rukometnu reprezentaciju Srbije. Sandra Fajfrić-Kolaković svoje prve rukometne korake napravila je upravo u Šapcu, a bogatu igračku karijeru gradila je u nekim od najpoznatijih klubova nekadašnje Jugoslavije i Evrope.

Rukomet joj je bio suđen

Sandra Fajfrić rođena je 1970. godine u Vrbasu, u sportskoj porodici. Njen otac Petar Fajfrić bio je rukometaš i olimpijac, dok je majka Miljka takođe igrala rukomet za Crvenku. Kada je Petar Fajfrić potpisao za šabačku Metaloplastiku, porodica se preselila u Šabac, gde je Sandra napravila prve ozbiljne sportske korake.

- Sport mi je bio glavna preokupacija od kada znam za sebe. Svaki trenutak sam provodila sa loptom. U školi je moju preveliku aktivnost prvi uvideo nastavnik Đorđe Petrović i on je najzaslužniji za moje prve rukometne korake. Onda sam došla i na teren Medicinske škole i priključila se treninzima Medicinara - priseća se Sandra svojih početaka. 

Već sa 12 i po godina zaigrala je za prvi tim Medicinara, nakon specijalnog lekarskog pregleda. Debi je imala 1983. godine u Prištini. Sa Medicinarom do titule prvaka Jugoslavije U Medicinaru je vrlo brzo pokazala da je pred njom velika karijera. Sa šabačkim klubom osvojila je titulu omladinskog prvaka Jugoslavije, a potom još dva puta bila u samom vrhu.

- Tada nas je trenirao Kosta Veselinović i mi smo sa njim ostvarile titulu omladinskog šampiona Jugoslavije. Kasnije smo još dva puta bile u samom vrhu - šampioni i vicešampioni, u Novom Sadu i Pančevu. Na ova dva poslednja takmičenja bila sam i najbolji igrač, pa su se klubovi zainteresovali za mene - kaže Sandra. 

Njene igre nisu ostale neprimećene. Usledio je odlazak u Voždovac 1988. godine, gde su je sačekale još dve Šapčanke: Ljilja Marković i Dragica Đurić. Sa beogradskim klubom osvojila je šampionsku titulu države, a u Voždovcu se zadržala četiri godine.

Jedanaest godina u Budućnosti

Sledeća stanica bila je Podgorica. Budućnost je u to vreme bila jedan od centara ženskog rukometa, a Sandra je u crnogorskom klubu provela čak 11 godina. Sa Budućnošću je osvajala domaće trofeje i čak pet puta igrala finale Lige šampiona. Posle podgoričkog perioda usledio je odlazak u slovenački Krim, sa kojim je ostvarila jedan od najvećih uspeha karijere - osvojila je Ligu šampiona.

- Moja nova destinacija posle Podgorice bila je Krim, sa kojim sam osvojila Ligu šampiona. Rukometnu karijeru sam završila u 35. godini u Podgorici -  navodi Sandra.

Bronza sa reprezentacijom Posebno mesto u njenoj karijeri zauzima reprezentacija. Najveći reprezentativni uspeh ostvarila je osvajanjem bronzane medalje na Svetskom prvenstvu u Italiji. Godine provedene na najvećoj sceni donele su joj i iskustvo koje će kasnije biti dragoceno u trenerskom radu. Posle završetka igračke karijere Sandra je ostala u rukometu, ali je teren zamenila trenerskom klupom.

Od igračice do selektorke

Trenersku karijeru počela je kao selektorka ženske reprezentacije Srbije i Crne Gore. Nakon raspada tadašnje državne zajednice nastavila je da radi sa mlađim kategorijama Crne Gore. Kasnije se vratila u Šabac i ponovo bila deo Medicinara, najpre kroz rad sa mlađim kategorijama, a zatim i sa prvom ekipom.

- 2017. godine sam se vratila u Šabac. Najpre sam pokrenula školu rukometa Medicinara, a kasnije sam radila sa prvotimkama. Imali smo dva finala Kupa, a bile smo i među četiri ekipe u prvenstvu - ističe Sandra. 

Povratak u grad u kojem je počela njena rukometna priča predstavljao je i svojevrsno zatvaranje kruga - od devojčice koja je prve treninge imala na terenu Medicinske škole do trenera koji je radio sa novim generacijama šabačkih rukometašica.

Novi izazov - reprezentacija Srbije

Od ove godine Sandra Fajfrić - Kolaković nalazi se na mestu selektorke ženske rukometne reprezentacije Srbije. Pred njom je novi veliki izazov - stvaranje ekipe koja će se boriti na međunarodnoj sceni. Reprezentacija je podmlađena, ali ciljevi ostaju visoki. Jedan od najvažnijih zadataka biće stvaranje ekipe koja će u narednom periodu moći da se bori za plasman na najveća svetska takmičenja. Pred selektorkom i njenim igračicama je i Evropsko prvenstvo u Slovačkoj, ali pogled je usmeren i dalje, ka olimpijskom cilju. 

Cilj je jasan, kroz naredni period napraviti konkurentnu reprezentaciju i pokušati da se izbori plasman na Olimpijske igre u Los Anđelesu. Od prvih utakmica u dresu Medicinara, preko titula, finala Lige šampiona i evropskog trona sa Krimom, do trenerskog rada i selektorske funkcije, Sandra Fajfrić-Kolaković ostala je vezana za rukomet. Njena priča počela je u Šapcu, a danas se nastavlja na klupi reprezentacije Srbije.

Medijski sadržaj pripremio: As multimedia doo Šabac

Projekat "Šabački šampioni" sufinasira grad Šabac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu, nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva. 

Foto: Rukometni savez Srbije i privatna arhiva 

Kakva je tvoja reakcija?

Sviđa mi se Sviđa mi se 0
Ne sviđa mi se Ne sviđa mi se 0
Volim ovo Volim ovo 0
Smešno Smešno 0
Oduševljen sam Oduševljen sam 0
Tužan sam Tužan sam 0
Ljut sam Ljut sam 0

Komentari (0)

User